Kirgistanski fudbalski klub Bishkek City potpisao je ugovor sa 31-godišnjim albanskim veznim igračem Valonom Ahmedijem, koji je postao jedan od najpoznatijih i najtrofejnijih fudbalera u Kirgistanskoj ligi.

Sudbina i karijera Ahmedija izuzetno su složene i proturječne. Rođen u Sjevernoj Makedoniji, etnički Albanac, školovan u Italiji, karijeru je započeo u slovenačkom prvenstvu, a vrhunac dostigao u Bjelorusiji. Sada će Valon pokušati da osvoji Kirgistan.

Prvi put je skrenuo pažnju dok je nastupao za slovenačko Celje. Tokom dvije sezone postao je jedan od lidera ekipe, pa ga je, što je djelovalo logično, angažovao najjači klub u zemlji — Maribor. Tadašnji sportski direktor bio je legendarni Zlatko Zahović, koji je tvrdio da se „talenat poput Ahmedija ne dobija svaki dan“. Ipak, u novom klubu Valon nije uspio u potpunosti da se nametne. Najprije su smetale povrede, zatim borba za mjesto u sastavu. Istovremeno, ne može se govoriti o nepovjerenju stručnog štaba: redovno je počinjao evropske utakmice. Balkanski mediji, međutim, bili su oštri — Zahović „nije uspio da ispeče hljeb od tog brašna“.

Uprkos tome, upravo tada Ahmedi je osvojio prve trofeje: postao je šampion i osvajač Kupa Slovenije, a dobio je i poziv u reprezentaciju Albanije. Odigrao je dvije utakmice u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018, uključujući duel protiv Italije, zemlje koja mu je gotovo bila druga domovina. Sam Zahović tvrdio je da su od igrača koji je imao probleme s ishranom uspjeli da naprave pravog profesionalca.

„Ahmedi je dugo bio u klubu i pretrpio mnogo povreda. U njegov talenat nikada nije bilo sumnje. Pokušavali smo da pronađemo uzrok, koji je bio u ishrani. Promijenio ju je, počeo drugačije da živi i danas je novi igrač, praktično nova osoba i profesionalac koga je zadovoljstvo gledati“, rekao je Zahović.

Maribor nije zadržao fudbalera, pa je otišao u Izrael, gdje je postao jedan od najboljih asistenta Kiryat Shmone. Godinu kasnije vratio se u Evropu i potpisao za hrvatski Inter Zaprešić. Tamo se nije nametnuo i prvi put u karijeri odlučio je da igra kod kuće, u Škendiji. Brzo je postao standardan, ali je početkom 2021. dobio poziv bjeloruskog Šahtjora. U istoj sezoni klub je postao šampion i osvojio Kup — a Škendija je, uz to, osvojila titulu u Sjevernoj Makedoniji. Tako je godina za Ahmedija bila izuzetno uspješna. Upravo u Soligorsku dostigao je vrhunac tržišne vrijednosti — 750.000 eura prema Transfermarktu.

Istovremeno, kako je kasnije pričao trener Sergej Gurenko, rad s igračem nije bio lak: priznao je da je dugo tražio pravi pristup. Ahmedi je u klubu proveo više od tri godine i osvojio još jednu titulu. Kasnije je klub zapao u duboku krizu i faktički prestao da postoji. Sam Valon govorio je da će Šahtjor zauvijek ostati u njegovom srcu, ali je odbio da komentariše moguće dugove i sukob s trenerom Stanislavom Suvorovim, koji ga je preselio na klupu.

Godine 2024. Ahmedi se ponovo vratio u Škendiju, ali je konkurencija bila jača i nije imao zagarantovano mjesto u timu. Početkom 2025. prešao je u Rabotnički, s kojim je osvojio bronzu, ali i još jedno zlato — formalno kao igrač šampionske sezone Škendije. Iste godine, tokom ljeta, vezni fudbaler je stigao u bjeloruski Neman, za koji je tada igrao Amantur Šamurzaev. Povratak je djelovao simbolično, ali je Gurenko transfer prokomentarisao krajnje skeptično, javno dovodeći u pitanje i tip igrača i njegovu potražnju u Evropi:

„Ne znam u kakvom je sada stanju, ali to nije moj tip fudbalera. Volim disciplinu i organizaciju. Možda će u Nemanu pronaći pristup. Pitanje je zašto nikome u Evropi nije potreban. Razumijem po kojim kriterijumima i za koji novac je došao ovdje, ali ne mislim da je ostavio neki ozbiljan trag. Da je dobar fudbaler, sto posto bi bio tražen u Evropi. Mogao bi makar da igra u drugoj ili trećoj ligi Italije. Imaš evropski pasoš. Doći u Grodno… Pa, možda je pivo dobro, djevojke lijepe, ne znam. Nikada ga nisam prokljuvio. Kako, ako je čovjek stalno imao neke izgovore? Šest utakmica ispadne i sruši sve šeme. Za mene je to bio najteži fudbaler s kojim sam ikada radio“, rekao je Gurenko.

Prognoza trenera se pokazala tačnom: Ahmedi se nije izborio za mjesto u Nemanu, nastupao je povremeno i na kraju sezone je pušten.

Novi korak napravio je u Bishkek Cityju — klubu koji trenutno prolazi kroz faktički restart nakon neuspješne prethodne godine. Uprkos kritikama i reputaciji teškog igrača, Ahmedi objektivno može da postane lider ove ekipe. Tim je mlad, a Valon bi mogao da se pretvori u njegov mozak — dirigenta napada, zaduženog za tempo, završni pas i organizaciju igre između linija. Međutim, potrebna mu je sloboda u kretanju — i tu se pojavljuje ključni rizik.

Takve figure poput Zahovića i Gurenka nisu ga uspjele potpuno otključati; Suvorov je više volio da ga drži na klupi. Glavni trener Bishkek Cityja danas je 31-godišnji Nikita Gunderin, bez iskustva rada na profesionalnom nivou. U takvoj kombinaciji mogući nesporazumi mogli bi da naruše atmosferu u svlačionici. Ahmedi može da postane kapiten i simbol novog projekta — ali upravo odnos s trenerima izgleda kao glavni, i možda jedini ozbiljan rizik ovog transfera.

Ako ne računamo kirgistansku kuhinju — ukusnu, ali ne previše zdravu. Jer, kako je govorio Zahović, Valon je imao problema s ishranom.