Robert Prosinečki napustio je mjesto selektora reprezentacije Kirgistana samo osam i po mjeseci nakon imenovanja. Hrvatski stručnjak stigao je u trenutku vjerovatno najvećih očekivanja u istoriji reprezentacije: Kirgistan je upravo završio veoma dobar ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a od osvajača Kupa evropskih šampiona sa Crvenom zvezdom i bivšeg igrača Real Madrida i Barcelone očekivao se novi iskorak. Sam Prosinečki govorio je čak i o zlatu na Azijskom kupu 2027. godine. Do glavnog ispita, međutim, nije stigao. Priče o mogućem odlasku pojavile su se nakon promjene rukovodstva Fudbalskog saveza Kirgistana, a prema informacijama Eurasia Footballa, dvije strane kasnije nisu uspjele da se dogovore o izmjenama uslova njegovog ugovora.
Fudbalski savez Kirgistana objavio je 25. avgusta da Prosinečki više nije selektor. Izvršni komitet donio je odluku o prekidu saradnje, nakon čega su dvije strane sporazumno raskinule ugovor. Zvanični razlog odlaska nije saopšten.
Prosinečki je preuzeo Kirgistan 10. decembra 2025. godine. Prvobitni ugovor bio je potpisan na godinu i mjesec dana, uz mogućnost produženja saradnje na još tri godine u slučaju uspješnog nastupa na Azijskom kupu 2027.
Ugovor je potpisan uz učešće tadašnjeg predsjednika saveza Kamčibeka Tašijeva, koji je govorio o „velikim zadacima“, novom impulsu za reprezentaciju i značajnim promjenama. Sam savez je tada poručio da imenovanje hrvatskog stručnjaka „uliva velike nade“.
Ta očekivanja bila su vrlo konkretna.
Prosinečki je preuzeo reprezentaciju koja je već podigla ljestvicu
Hrvatski stručnjak nije došao da spašava ekipu poslije neuspješnog ciklusa. Naprotiv, preuzeo je reprezentaciju koja je iza sebe imala jedan od najboljih perioda u svojoj istoriji.
Kirgistan se prvi put plasirao u treću rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo još pod vođstvom Štefana Tarkoviča. Nakon njegovog odlaska ekipu je preuzeo Maksim Lisicin i vodio je kroz cijelu narednu fazu kvalifikacija.
Kirgistan nije uspio da se plasira u četvrtu rundu, ali je sve do završnog dijela takmičenja ostao u borbi za nastavak kvalifikacija. Reprezentacija je savladala tada aktuelnog prvaka Azije Katar sa 3:1, pobijedila Sjevernu Koreju 1:0, a ciklus završila remijem protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata — 1:1.
Posebno su bile upečatljive utakmice protiv dvije najjače reprezentacije u grupi. Od Uzbekistana je Kirgistan izgubio 3:2 i 1:0, pri čemu je u Taškentu više od sat vremena igrao sa igračem manje. Iran je slavio 1:0 i 3:2. Sva četiri poraza od reprezentacija koje će se plasirati na Svjetsko prvenstvo bila su sa samo jednim golom razlike.
Još u novembru 2024. godine Aleksandr Krestinin, koji je gotovo deset godina vodio reprezentaciju Kirgistana, u intervjuu za Ferganu ukazivao je na ograničen izbor igrača, ali je istovremeno isticao napredak pod Lisicinom. Prema njegovoj ocjeni, u igri je bilo „nešto više reda“. Poraz od Irana 1:0 naveo je kao primjer utakmice u kojoj je Kirgistan, uz bolju realizaciju, realno mogao da osvoji bod.
Prosinečki, dakle, nije preuzimao ekipu koju je trebalo graditi od nule. Od njega se očekivalo da nadogradi već dostignuti nivo.
Još prije njegovog imenovanja u Biškek je stigla hrvatska delegacija, u kojoj je bio i budući selektor. Tokom razgovora sa rukovodstvom saveza posebno se raspravljalo o izboru novog selektora, a gosti su predstavili svoje prijedloge i viziju daljeg rada. Nekoliko dana kasnije Prosinečki je potpisao ugovor.
U Hrvatskoj se na njegovo imenovanje gledalo nešto drugačije nego u Kirgistanu. Gol.hr je posao opisao kao „ogroman izazov“, podsjećajući da je Prosinečki preuzeo reprezentaciju koja je tada zauzimala 104. mjesto na FIFA rang-listi. Index.hr je u prvi plan stavio činjenicu da će na Azijski kup pokušati da ode sa igračima gotovo nepoznatim široj evropskoj javnosti.
Za hrvatske medije to je djelovalo kao neobična i zahtjevna nova etapa njegove trenerske karijere. Za kirgistanski fudbal — kao dolazak vjerovatno najzvučnijeg selektorskog imena u istoriji zemlje i pokušaj da se napravi novi iskorak.
„Naš cilj je visok — zlato“
Očekivanja je dodatno podigao i sam Prosinečki.
Na prvoj konferenciji za medije u decembru rekao je da Kirgistan najmanje treba da ponovi rezultat sa Azijskog kupa 2019. godine, kada je stigao do osmine finala. Ali hrvatski stručnjak nije se zaustavio na tome.
„Naš cilj je visok — zlato na turniru“, rekao je Prosinečki, dodavši da je pred ekipom godina ozbiljnog rada.
Istovremeno je već u prvim mjesecima ostavljao prostor za realniju procjenu mogućnosti ekipe. Govorio je da se mora voditi računa o kvalitetima konkretnih igrača, a ne samo o idejama koje trener želi da sprovede.
Eurasia Football je još prije njegove prve utakmice pisao da od Prosinečkog ne treba očekivati trenutni efekat. Hrvatski stručnjak posmatran je prije svega kao trener za duži projekat, dok je jedan od najvećih rizika bio upravo nivo očekivanja. Nakon plasmana Kirgistana u treću rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, rezultati koji bi ranije bili smatrani velikim uspjehom mogli su odjednom postati nešto što se podrazumijeva.
Nekoliko mjeseci kasnije gotovo isto je rekao Krestinin.
U intervjuu za Eurasia Football u maju ukazao je na mogući jaz između zahtjeva trenera nivoa Prosinečkog i realnih mogućnosti kirgistanskih reprezentativaca.
Krestinin je naveo jednostavan primjer: trener može od Valerija Kičina tražiti određeni kvalitet duge lopte ili od Joela Koja veći obim rada bez lopte, ali nivo igrača ne dozvoljava uvijek da se svaka taktička ideja sprovede onako kako je zamišljena.
Njegov zaključak bio je nedvosmislen: „Ne treba očekivati brze rezultate.“
Za razliku od klupskog trenera, selektor ima igrače na raspolaganju svega nekoliko dana i gotovo da nema vremena za temeljnu promjenu načina igre.
Prosinečki na kraju upravo to vrijeme nije dobio.
Nije došao samo zbog Azijskog kupa
Sam Prosinečki ponudu iz Kirgistana doživljavao je šire od prilike da vodi reprezentaciju na jednom turniru.
U velikom intervjuu za Flashscore objasnio je zbog čega je prihvatio posao. Poslije odlaska iz Crne Gore dobio je ponudu iz Kirgistana, ali konačnu odluku donio je tek nakon što je lično posjetio zemlju.
„Došao sam u zemlju, vidio infrastrukturu i njihove ideje. Žele da napreduju, žele da rade stvari drugačije“, rekao je Prosinečki.
Nakon te posjete prihvatio je posao, a Azijski kup je po značaju za region uporedio sa Evropskim prvenstvom.
Drugim riječima, prema njegovim sopstvenim riječima, nije ga privukla samo reprezentacija već i širi razvojni projekat koji mu je predstavljen.
U istom intervjuu izdvojio je još jedan važan pravac rada — podmlađivanje ekipe.
Prosinečki je govorio o velikom broju mladih igrača i otkrio da je njegov stručni štab već pratio potencijalne kandidate.
„Možda su nam tri ili četiri igrača iz U21 reprezentacije već zapala za oko“, rekao je.
To nije ostalo samo na riječima. Njegov stručni štab pratio je utakmice domaćeg prvenstva i proširivao krug kandidata za reprezentaciju, dok su prve prijateljske utakmice služile i za selekciju novih igrača.
Jedan od onih koji su dobili šansu bio je Valerij Murzakov. Centralni bek rođen u Moskvi, koji je prošao sistem Zenita iz Sankt Peterburga, debitovao je za Kirgistan već u prvoj Prosinečkovoj utakmici, protiv Ekvatorijalne Gvineje.
Dvadesetdvogodišnji defanzivac odmah je počeo utakmicu u tandemu sa kapitenom Valerijem Kičinom, ostao u krugu reprezentativaca i ponovo dobio poziv za junske utakmice.
Do maja je Prosinečki već otvoreno govorio o podmlađivanju ekipe. Isticao je potrebu da se razvijaju mlađi igrači, uz zadržavanje iskusnih fudbalera, kao i želju da izgradi reprezentaciju koja će igrati aktivnije — imati veći posjed lopte, više napadati i koristiti slobodan prostor.
Istovremeno se promijenio i ton njegovih izjava o Azijskom kupu.
Dok je u decembru govorio o zlatu, 25. maja cilj je formulisao znatno opreznije: Kirgistan treba da igra kvalitetan fudbal i pokuša da ode što dalje na turniru.
Šta se promijenilo poslije odlaska Tašijeva?
Između tih izjava dogodila se važna promjena unutar samog saveza.
Kamčibek Tašijev je 15. aprila objavio da se neće kandidovati za novi mandat na čelu Fudbalskog saveza Kirgistana. Za novog predsjednika 12. maja izabran je predsjednik Kabineta ministara Kirgistana Adilbek Kasimalijev.
Samo tri dana kasnije Kasimalijev je održao sastanak sa zaposlenima u savezu i selektorima nacionalnih reprezentacija. Prema saopštenju saveza, razgovaralo se o „predstojećim ciljevima, strateškim pravcima i planovima razvoja fudbala“.
Nema direktne potvrde da je Prosinečkom nakon promjene rukovodstva zvanično postavljen drugačiji sportski cilj. Pripreme za Azijski kup 2027. i pod novim predsjednikom ostale su jedan od javno definisanih prioriteta reprezentacije.
Ipak, nije isključeno da su preispitani drugi elementi projekta — uslovi rada, kriteriji po kojima će se ocjenjivati napredak ili dugoročni okvir saradnje.
Kasniji slijed događaja dodatno ide u prilog takvoj mogućnosti.
Već 10. juna, manje od mjesec dana nakon izbora novog predsjednika saveza, u kirgistanskim medijima pojavile su se informacije da bi Prosinečki uskoro mogao da napusti funkciju. Savez tada te navode nije zvanično potvrdio.
Prema informacijama Eurasia Footballa, nakon promjene rukovodstva Prosinečkom je ponuđena izmjena pojedinih uslova postojećeg ugovora. Hrvatski stručnjak nije prihvatio predložene promjene.
Po svemu sudeći, dvije strane nisu uspjele da pronađu rješenje koje bi odgovaralo svima, pa je saradnja 25. avgusta zvanično završena. Informaciju Eurasia Footballa o pokušaju izmjene uslova ugovora kasnije su prenijeli i mediji na Balkanu.
To nije dovoljno da bi se tvrdilo da je upravo odlazak Tašijeva direktno izazvao odlazak Prosinečkog.
Ali promjena rukovodstva predstavlja važnu tačku u hronologiji cijelog projekta. Hrvatski stručnjak potpisao je ugovor pod jednim predsjednikom saveza i sa očekivanjima koja su tada bila postavljena, dok se pitanje izmjene uslova pojavilo već pod drugim rukovodstvom.
Slijed događaja je indikativan: u decembru se govorilo o zlatu na Azijskom kupu i mogućem produženju ugovora na tri godine; u aprilu je Tašijev najavio odlazak; u maju je došlo novo rukovodstvo i razgovaralo o ciljevima i strategiji; u junu su se pojavile prve informacije o mogućem odlasku selektora; u avgustu je saradnja raskinuta.
Četiri utakmice bez pobjede — ali i bez pravog ispita
Statistički gledano, Prosinečkov mandat bio je skroman.
Kirgistan je pod njegovim vođstvom odigrao četiri prijateljske utakmice. U martu je izgubio od Ekvatorijalne Gvineje 1:0 i Madagaskara 5:2, dok je u junu dva puta odigrao 0:0 sa Palestinom.
Bilans je bio dva remija, dva poraza, bez pobjede, uz gol-razliku 2:6.
Ipak, Prosinečki nije vodio Kirgistan ni u jednoj takmičarskoj utakmici. Četiri prijateljska meča premalo su za konačan sportski sud.
Hrvatski stručnjak prve reprezentativne akcije svjesno je koristio za eksperimente i potragu za novim igračima. To je bilo u skladu sa njegovim riječima o nekoliko fudbalera iz U21 selekcije koji su privukli pažnju stručnog štaba, kao i sa kasnije javno najavljenim podmlađivanjem ekipe.
Zato najvidljiviji trag njegovog kratkog mandata nije nova taktička prepoznatljivost, a još manje rezultat, nego početak osvježavanja reprezentacije. Proširio je krug kandidata, dao priliku mlađim igračima i pokazao u kom pravcu je namjeravao da razvija ekipu.
Prosinečki je stigao u trenutku kada su očekivanja već bila veoma visoka poslije snažnog ciklusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Postao je vjerovatno najveće trenersko ime koje je ikada preuzelo reprezentaciju Kirgistana, a zatim je i sam dodatno podigao ljestvicu pričom o zlatu na Azijskom kupu.
Istovremeno su ljudi koji dobro poznaju kirgistanski fudbal od početka upozoravali da će za pretvaranje tih ambicija u rezultate biti potrebno vrijeme.
Projekat je završen prije nego što je stigao do glavnog sportskog ispita.
Prosinečki odlazi bez pobjede, ali i bez ijedne takmičarske utakmice. Započeo je podmlađivanje, ali nije ostao dovoljno dugo da sprovede ozbiljniju smjenu generacija. Govorio je o zlatu na Azijskom kupu, a otišao nekoliko mjeseci prije nego što je Kirgistan mogao da provjeri te ambicije na kontinentalnoj sceni.
Da li je Prosinečki mogao da napravi naredni korak koji se od njega očekivao poslije snažnog kvalifikacionog ciklusa pod Lisicinom, ostaće pitanje bez odgovora.