Turkmenski fudbaleri već godinama znaju kako se osvajaju trofeji u Kirgistanu. Ni sezona 2026. nije bila izuzetak: Tejmur Čarijev stigao je do treće šampionske titule, ovog puta sa Barsom iz Karakola, dok je Mihail Titov pomogao Ozgonu da prvi put osvoji srebro. Njih dvojica završila su prvenstvo na prve dvije stepenice pobjedničkog postolja.

Žogorku liga završena je 8. novembra. Bars je sa 70 bodova iz 30 utakmica odbranio titulu. Ekipa iz Karakola osigurala je prvo mjesto kolo prije kraja, pobjedom nad Muras junajtedom (2:0), a slavlje potvrdila protiv Biškek sitija (2:1).
Ozgon je osvojio 62 boda, baš kao i Alga. Presudio je broj pobjeda: Ozgon ih je imao 20, Alga 18. U posljednjem kolu Titovljev tim savladao je Neftči sa 3:1, dok je Alga izgubila od Talanta (1:2). Tako je klub iz Uzgena stigao do srebra.
Čarijevu treća titula i drugi Superkup
Kada je u januaru 2026. stigao u Bars, Tejmur Čarijev imao je iza sebe dvije šampionske sezone u Kirgistanu i iskustvo iz bjeloruskog Torpeda BelAZ. Dvadesetpetogodišnji vezista u novom je klubu odigrao 25 prvenstvenih utakmica i upisao dvije asistencije. Ipak, njegovu godinu najbolje opisuju trofeji i nastupi u odlučujućim mečevima.
U Kupu Kirgistana Čarijev je bio posebno raspoložen protiv Ilbirsa. U prvoj utakmici osmine finala, 23. aprila u Kantu, pogodio je već u četvrtom minutu i donio Barsu pobjedu od 1:0. U revanšu 23. maja ponovo je zatresao mrežu, ovog puta u 36. minutu. Bars je pobijedio 3:2 i prošao dalje, a Čarijev je u oba susreta proglašen igračem utakmice. Put ekipe u Kupu završio se tek u polufinalu, protiv Muras junajteda.
Jedan od njegovih najvažnijih poteza stigao je 19. avgusta, u Superkupu Kirgistana. Bars je protiv Dordoija poveo u sedmom minutu nadoknade prvog poluvremena, kada je Čarijev asistirao Bekžanu Saginbajevu. Isti napadač pogodio je još jednom odmah poslije odmora, za konačnih 2:0. Barsu je to bio prvi Superkup u istoriji, a njegovom turkmenskom vezisti drugi u karijeri.
Čarijev je igrao i u završnici šampionske trke. Svih 90 minuta proveo je na terenu 21. oktobra protiv bivšeg kluba Abdiš-Ate, koju je Bars savladao sa 1:0. Odigrao je i cijeli meč posljednjeg kola protiv Biškek sitija (2:1), nakon kojeg su fudbaleri Barsa podigli šampionski pehar.
Treći naslov prvaka Čarijev je osvojio sa drugim klubom. U Kirgistan je prvi put stigao u martu 2023, iz Energetika iz Marija u Abdiš-Atu. Sa ekipom iz Kanta postao je šampion i 2023. i 2024. godine, a 2024. je osvojio i Superkup nakon pobjede nad Muras junajtedom (1:0). Sa novom titulom Barsa njegov učinak u Kirgistanu iznosi tri prvenstva i dva Superkupa, osvojena u dresovima dva različita kluba.
Sa Abdiš-Atom je Čarijev ostavio trag i u Kupu AFC. U sezoni 2023/24. klub je bio prvi u grupi Kupa AFC, ispred, između ostalih, turkmenskih Altin asira i Merva. U prvom meču međuzonskog polufinala protiv Tajčung futura iz Kineskog Tajpeja slavio je sa 5:0, a Čarijev je u 89. minutu postigao posljednji gol. Abdiš-Ata je prošla ukupnim rezultatom 8:1 i stigla do međuzonskog finala, gdje je protiv australijskog Sentral kost Marinersa odigrala 1:1 kod kuće i izgubila 0:3 u gostima.
„Već prve godine u Abdiš-Ati postao sam prvak Kirgistana, što me je podstaklo na nove uspjehe“, rekao je Čarijev u intervjuu za Turkmen Sporty u septembru 2024. Poslije toga okušao se u Bjelorusiji, vratio u Kirgistan i osvojio još jedno zlato. Prva titula pokazala se kao početak njegove trofejne serije.
Titov: osam golova za istorijsko srebro Ozgona
Mihail Titov je i u drugoj sezoni u Ozgonu opravdao povjerenje kluba. Dvadesetosmogodišnji napadač odigrao je 22 prvenstvene utakmice, postigao osam golova i upisao četiri asistencije. Godinu ranije imao je isti broj pogodaka i tri asistencije. Za dvije sezone u Žogorku ligi skupio je ukupno 16 golova i sedam asistencija.
Za Ozgon je srebro najveći uspjeh u njegovoj kratkoj istoriji u najvišem rangu. Klub je debitovao 2025. godine i završio sedmi, a već u drugoj sezoni ekipa trenera Nadirbeka Mamadalijeva napredovala je pet mjesta i ostavila iza sebe iskusnije rivale.
Taj uspjeh posebno dobija na težini ako se zna da je Ozgon donedavno iznajmljivao terene i tražio stalne uslove za trening i domaće utakmice. Za samo dvije sezone od novajlije u ligi postao je vicešampion Kirgistana.
Titov je u Ozgon stigao u februaru 2025, poslije nastupa za turkmenske klubove Altin asir, Arkadag i Nebitči. Bio mu je to prvi odlazak u inostranstvo, a dvije godine kasnije može da se pohvali prvom medaljom osvojenom van Turkmenistana.
Dok je u klubovima sve išlo po planu, reprezentacija Turkmenistana doživjela je razočaranje. Čarijev i Titov počeli su odlučujući meč kvalifikacija za Kup Azije 2027. protiv Tajlanda, odigran 31. marta. Čarijev je u 60. minutu izjednačio na 1:1, ali je Tajland golom u 89. minutu pobijedio 2:1 i ostavio Turkmenistan bez plasmana na završni turnir.
„Kada smo primili taj gol, razočarao sam se u fudbal“, ispričao je Titov u intervjuu za Eurasia Football. Novembar mu je, međutim, donio drugačije emocije: srebro sa Ozgonom.
I prije Čarijeva i Titova Turkmeni su osvajali trofeje u Kirgistanu

Čarijev i Titov nisu prvi Turkmeni koji su ostavili dubok trag u kirgistanskom fudbalu. Vahit Orazsahedov je 2019. sa Dordoijem iz Biškeka osvojio prvenstvo i Superkup, a sa 20 golova u 28 mečeva bio je najbolji strijelac Žogorku lige. U svim takmičenjima za klub je te godine postigao 26 golova i namjestio još devet, u ukupno 34 nastupa.
Rahat Džaparov je 2022. sa Abdiš-Atom osvojio duplu krunu: prvenstvo i Kup Kirgistana. Golman je u 21 prvenstvenom nastupu čak 13 puta sačuvao mrežu i na kraju sezone dobio priznanje za najboljeg čuvara mreže u ligi. Klub iz Kanta napustio je početkom 2023, sa dva trofeja u kolekciji.
Uspjeha je bilo i prije njih. Ata Geldijev osvojio je srebro sa Alajem iz Oša 2018. godine, a dvije sezone kasnije u dresu Abdiš-Ate odigrao svih 14 prvenstvenih utakmica bez ijedne zamjene. U sezoni 2018. Serdarali Atajev postigao je 12 golova za Algu, dijelio sedmo mjesto na listi strijelaca i upisao het-trik protiv Kara-Balte. Alga je završila peta, ali je Atajev bio među najzapaženijim strijelcima prvenstva.

Do medalje je stigao i Sulejman Muhadov, koji je 2023. sa Dordoijem osvojio bronzu. Klub iz Biškeka završio je sa 50 bodova, samo jednim manje od drugoplasiranog Alaja. Naredne godine napadač je odigrao 15 utakmica i postigao pet golova za Abdiš-Atu, a zatim na ljeto prešao u Alaj. Abdiš-Ata je kasnije postala prvak, ali je Muhadov već bio otišao, pa mu se ta titula ne računa.
Amiru Gurbaniju zvanični trofej izmakao je za svega nekoliko mjeseci. U Dordoj je došao uoči sezone 2018. i već u januaru postigao dva gola protiv turkmenskog Ahala u kvalifikacijama za Kup AFC. Sa Dordoijem je osvojio predsezonski Kup Ala-Too, ali je iz kluba otišao 28. juna. Samo nešto više od tri mjeseca kasnije, 6. oktobra, Dordoj je podigao pehar Kupa Kirgistana, a u novembru postao i šampion. Gurbani je, međutim, oba zvanična slavlja propustio.
Drugačije je prošao Mejlis Dinijev. On je u ljeto 2025. izabrao Kirgizaltin iz Kara-Balte, ekipu koja je prvenstvo završila tek na desetom mjestu od 14 klubova. Postigao je dva gola u 12 utakmica i nije imao priliku da se bori za medalje. U januaru 2026. vratio se u Turkmenistan i pridružio Arkadagu. To, naravno, ne znači da je njegov nastup bio neuspješan: rezultat je zavisio i od kvaliteta cijelog tima.
